EU odbija ruski i američki politički realizam

EU pokazala da ne namjerava plesati po notama vulgarnog političkog realizma koji dolaze iz Moskve, ali ni onog koji se nudi iz Washingtona. Ta pozicija, kako se čini, nije rezultat nekakvog iznenadnog buđenja, već dugotrajnog procesa u kojem se shvatilo da se sudbina kontinenta ne rješava samo u kabinetima, nego je i duhovno i filozofsko pitanje.

Hrvoje Cvijanović s Fakulteta političkih znanosti ističe da je mit o apsolutnom zajedništvu, čak i u ratnim devedesetima, bio iluzija, a da se danas podjele u EU oko Ukrajine i Bliskog istoka temelje na različitim interesima i vrijednostima. Logično je da zemlje istočnog krila NATO saveza, koje su tek nedavno ušle pod štit Saveza zbog straha od Rusije, drugačije percipiraju sigurnosne prioritete od onih koji se nalaze dalje od epicentra prijetnje.

Ono što je mnogima u Europi postalo jasno jest da Rusija cilja na urušavanje EU i NATO-a kako bi ostvarila svoje neoimperijalne ambicije. Brexit se ovdje ne promatra kao slučajnost, već kao dio hibridnog rata koji uključuje financiranje populističkih opcija i širenje dezinformacija. Europa, kako se navodi, "probudila se tek prije četiri godine".

Ovaj stav EU sugerira da se, unatoč povijesnim lekcijama o neslozi pred egzistencijalnim prijetnjama, kontinent pokušava pozicionirati izvan dviju velikih sila, odbijajući prihvatiti logiku sile kao jedini pokretač međunarodnih odnosa. Zanimljivo je da se o ovakvim strateškim odmaknućima rijetko govori u kontekstu onoga što je zaista plaćeno za tu novostečenu neovisnost u odlučivanju.

Relativno čisto izvještavanje.

Kako su to pokrili?

Reakcije

Bibliografija