MOŽEMO Osijek traži objašnjenje: Zašto su poskupjele komunalne usluge?

Boris Kiš iz stranke Možemo! Osijek zatražio je od gradonačelnika Ivana Radića hitno javno objašnjenje za drastično poskupljenje komunalnih usluga koje je građane dočekalo s prvim danom 2026. godine. Voda i odvodnja skuplje su za 33,6 posto, komunalna naknada za 39 posto, dok je cijena odvoza otpada skočila za 37 posto, što u zbroju predstavlja izravan udar na kućne budžete, posebno onih najranjivijih skupina. Dok se gradska uprava hvali investicijama, oporba upozorava da su ovi skokovi cijena debelo premašili kumulativnu stopu inflacije od 30,4 posto u posljednjih pet godina, što znači da se rupa u gradskoj blagajni krpa isključivo preko leđa građana.

Ivan Špiranović iz Odbora za gospodarstvo stranke Možemo! precizno je detektirao da su tri ključne stavke rasle brže od općeg porasta cijena u državi, što obesmišljava svaku tezu o pukom usklađivanju s tržištem. Zanimljivo je kako su Glas Slavonije i Osijek031, koji inače revno prate svako rezanje vrpce i najavu novih projekata, ovaj put ostali nijemi na konkretne brojke koje je iznio Kiš. Dok lokalni portali poput 031 i službenih stranica Grada Osijeka šute o detaljima ekonomskog udara na Osječane, Možemo! otvara pitanje političkog kadroviranja u upravama gradskih poduzeća. Traže da se umjesto stranačkih poslušnika uvede stručni nadzor i da se poslovanje Vodovoda i Unikoma konačno racionalizira prije nego što se posegne u džepove poreznih obveznika.

Odluka o ovakvom poskupljenju donesena je iza zatvorenih vrata, tempirana točno nakon lokalnih izbora, što je klasični politički manevar kojim se izbjegava kazna birača u trenutku donošenja nepopularnih mjera. Gradonačelnik Radić do danas nije ponudio niti jedan suvisao razlog zašto se s ovim povećanjem išlo baš sada i u ovolikom postotku, ostavljajući prostor za sumnju da gradska poduzeća služe kao poligon za zapošljavanje, a ne kao servisi građana. Kada se komunalne usluge podignu za gotovo 40 posto bez jasne ekonomske računice, to više nije inflacija, nego nesposobnost upravljanja sustavom koja se prelijeva na uplatnice.

Transparentnost o kojoj Možemo! govori ne bi trebala biti opcija nego obveza, pogotovo u gradu gdje se svaka nova fasada slavi kao povijesni uspjeh, dok se cijena života u tim istim zgradama tiho pumpa do neizdrživosti. Ako gradska poduzeća ne mogu funkcionirati bez ovakvih šokova za građane, onda problem nije u cijeni kubika vode ili odvoza kante, nego u onima koji tim sustavima upravljaju iz udobnih fotelja plaćenih tim istim poskupljenjem.

Računi će stići u sandučiće, a odgovori iz Kuhačeve očito će čekati idući izborni ciklus.

Relativno čisto izvještavanje.

Kako su to pokrili?

Reakcije

Bibliografija